Piše: Dorja Pernar
Mentalno zdravlje O mentalnom zdravlju puno se govori, a dobro mentalno zdravlje danas je rijetkost. Djeca i adolescenti imaju sve više problema s kojima se ne znaju i ne mogu nositi pa nerijetko pribjegavaju raznim opijatima i samoozljeđivanju. Djeca VS problemi
Djeca, ali i odrasli, uglavnom govore da su dobro i osmijehom skrivaju probleme. To je prvi korak koji ne valja. Problemi bi se trebali rješavati, a ne potiskivati. O problemu se treba govoriti, a ne šutjeti. No djeca su samo djeca i ona se teško snalaze u neugodnim situacijama i potrebna im je pomoć odraslih. Na koju uglavnom ne nailaze. Mnogo mladih pronalazi krive načine kako bi si olakšali situacije koje ih rastužuju i s kojima se ne znaju nositi. Na taj se način mnogi još više povrjeđuju i problem produbljuju.
Djeca već u osnovnoj školi pribjegavaju raznim opijatima, ali i samoozljeđivanju koje vide kao jedini izlaz te tako sebi nanose zlo dok roditelji ili učitelji o tome uglavnom nemaju pojma. Samoozljeđivanje Možda vam se čini da su djeca koja se samoozljeđuju negdje daleko od vas, da to nije naša stvarnost, ali svjedočanstvo osobe iz naše škole govori o drugačijoj i okrutnoj istini. Nisam ni slutila da je takvo nešto moguće među mojim osnovnoškolcima. Prvo sam bila u čudu dok mi je ta osoba rekla što ona sebi radi. Kroz razgovor, shvatila sam pred kolikim se ponorom našla. Osoba o kojoj govorim ima velike probleme. Ima rastavljene roditelje, živi s jednim od njih. U svojoj obitelj ona se osjeća zapostavljeno, jadno, osjeća i vidi mnoge nepravde, zabrane koje se događaju i onda pronalazi načine kako si ublažiti bol. No ti su načini grozni i užasni. Ta osoba se reže, pali i svakodnevno si pokušava oduzeti život. Njezine su ruke pune ožiljaka od skalpela i žilete. Isto tako i spaljene od upaljača. Ta osoba često konzumira i velike količine alkohola što je zapravo besmisleno jer ne pomaže nikako. Makar ona tvrdi da pomaže. Glavni cilj joj je da si oduzme život. Kada upoznate mladog čovjeka čiji je svijet takav, želite mu pomoći, no s vremenom shvatite da je to nemoguće jer niste psiholog, a ni psihijatar. A takvim osobama treba stručna pomoć još dok nije prekasno. Važno je da kod druženja s takvom osobom brinete i o svom zdravlju, o svom mentalnom zdravlju i za nju potražite pomoć. Traženje pomoći nije slabost Svaka osoba koja osjeća nemir trebala bi to reći i reagirati jer traženje pomoći nije slabost. To je zapravo znak hrabrosti i želje za promjenom. Nitko od takvih osoba ne želi ubiti sebe već nešto što ih iznutra muči. Važno je da te osobe znaju da NISU same i da postoji netko tko ih želi saslušati, netko kome je stalo i netko tko za njih ima VREMENA. Biti drugačiji u današnjem svijetu zapravo je vrlo HRABRO. Takvih ljudi treba više jer samo oni mogu promijeniti i spasiti ovaj svijet. Samo im treba netko kao podrška u njihovom osnaživanju. Zadirkivanje vršnjaka Zadirkivanje među vršnjacima također često dovodi do lošeg mentalnog zdravlja. Nekad su to prijatelji, osobe s kojima se svakodnevno viđate. Razlozi zadirkivanja su različiti, a to različito utječe na različite psihe. Danas nije prihvatljivo ako si drukčiji, ako ne radiš ono što se od tebe očekuje, ako govoriš svoje DRUGAČIJE mišljenje jer odmah vas se smatra ludim i čudnim. Odmah vas izbace iz društva i počnu vas ismijavati. Naše društvo zaista treba živjeti toleranciju, a ne ju samo imati na papiru! Alarmantna situacija O mentalnom zdravlju moglo bi se još puno toga reći. Djeca, mladi pa i stariji potiskuju ovu temu i, ako naiđe, guraju je pod tepih. Situacija u društvu je alarmantna i nešto se treba pothitno poduzeti jer ljudi sami sebi ne mogu pomoći. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da više od 800 000 ljudi godišnje izgubi život zbog samoubojstva odnosno jedna osoba svakih 40 sekundi. A najviše takvih slučajeva je kod djece i mladeži! Važno je da kad prepoznate takve osobe ODMAH reagirate jer koliko god se trudili vi sami ne možete promijeniti ništa. Trebate se odmah obratiti stručnim osobama ili bar nekome u koga oboje imate povjerenja te probate riješiti taj problem. Važno je razgovarati s takvom osobom, saslušati ako vam se želi povjeriti i biti uz nju, da joj pružite podršku kako god bilo. Odgovornost i podrška Roditelji su prvi koji bi trebali više razgovarati sa svojom djecom, koji bi trebali naći i organizirati vrijeme za svoju obitelj. Učitelji u školi ponekad bi mogli svoje vrijeme posvetiti učenicima kao mladim ljudima koji se ne snalaze sa životnim problemima. Djeca se ne bi trebala sramiti i skrivati, već otvoreno progovoriti o svemu što ih muči. Jer uvijek postoji način. Odgovornost i podršku nosimo svi. |