Intervju s Helenom Marčun, učenicom osmog razreda Osnovne škole „Petar Zrinski“ Jalžabet
Jednostavno na početku ni ne pomisliš da će ti taj dan promijeniti cijeli život.
Piše: Maja Sreček
Fotografije: Vanessa Oršić
Helena je naša osmašica, borkinja, koja se mora nositi s dijabetesom tipa 1. I dok njezini vršnjaci ne moraju niti pomišljati na rad svoje gušterače koja regulira šećer u krvi, i mogu uživati bilo kada i u bilo kakvoj hrani, Heleni je svakodnevnica nešto drugačija.
Kako i kada si spoznala da imaš dijabetes? Koji su te osjećaji preplavili nakon dijagnoze?
Sve se to počelo odvijati u razdoblju po završetku 5. razreda. Pojavili su se prvi znakovi bolesti: osjećaj žeđi, česta potreba odlaska za mokrenjem, glavobolje… Najviše je to bilo vidljivo ljeti kad se uočio velik gubitak kilograma. Poslije ljetovanja u Primoštenu naravno posjetila sam doktoricu gdje mi je izmjerila šećer koji u tom trenutku dosegao čak preveliku vrijednost od 30,7 mmol/L. Navečer je bio još viši kada je sve zapravo bilo gotovo. Provela sam deset dana u KBC-u Rebro Zagreb. Osjećaje je teško objasniti… Jednostavno na početku ni ne pomisliš da će ti taj dan promijeniti cijeli život. Bilo je vrlo emotivnih trenutaka koje sam brzo svladala.
Koji tip dijabetesa imaš i kako ga kontroliraš? Koje su normalne vrijednosti šećera u krvi?
Imam dijabetes tip 1. Svakodnevno moram provjeravati razinu šećera u krvi. Trebam mjeriti šećer prije svakog jela i koristiti svoje prijatelje inzuline Novorapid i Levemir. Za sve koji ne znaju to su male iglice koje mi pomažu u održavanju dobre vrijednosti šećera, ali naravno i mog života. Normalna razina šećera za osobu moje dobi je 4 – 10, ispod 4 je nizak te nakon toga moram pojesti nešto slatko. Ako mi je šećer iznad 10, moram dodatno uzeti inzulin.
Je li ti dijabetes prepreka u životu i utječe li na tvoja raspoloženja?
Da, moglo bi se reći da mi je dijabetes u većini slučajeva kao neka prepreka u životu i utječe na moja raspoloženja. Kada je visok imam puno više snage za sve, hiperaktivna sam…, a kad je nizak ne mogu ništa, nemam snage, najradije bih spavala.
Na koji se način boriš protiv svega što šećer donosi? Tko ti je podrška?
Borba protiv šećera ide s kontrolom prehrane i kretanjem – bavljenje sportom ili redovitim vježbanjem. U svemu tome velika su mi podrška moja obitelj, ali i prijatelji iz razreda.
Smatraju li tebe tvoji vršnjaci drugačijom, smatraš samu sebe drugačijom?
Neki me sigurno smatraju drugačijom, ali mislim da me veći dio njih ne smatra drugačijom. Da, smatram se drugačijom, ali na jedan poseban način.
Utječe li dijabetes na tvoje planove za budućnost?
Meni dijabetes itekako utječe na moje planove za budućnost.
Poznaješ li vršnjake koji se nose s istim problemom?
Naravno da poznajem. Najviše njih upoznala sam baš na Rebru u Zagrebu i mogu vam reći da će svi oni uvijek imati jedno posebno mjesto u mom srcu.
Imaš li savjete za djecu kojima je nedavno dijagnosticiran dijabetes?
Na samom početku je teško, ali nemojte odustati jer hrabri nikad ne odustaju. Uz dobru kontrolu dijabetesa, sve će biti jednostavnije i bolje. Budite hrabri!
Jednostavno na početku ni ne pomisliš da će ti taj dan promijeniti cijeli život.
Piše: Maja Sreček
Fotografije: Vanessa Oršić
Helena je naša osmašica, borkinja, koja se mora nositi s dijabetesom tipa 1. I dok njezini vršnjaci ne moraju niti pomišljati na rad svoje gušterače koja regulira šećer u krvi, i mogu uživati bilo kada i u bilo kakvoj hrani, Heleni je svakodnevnica nešto drugačija.
Kako i kada si spoznala da imaš dijabetes? Koji su te osjećaji preplavili nakon dijagnoze?
Sve se to počelo odvijati u razdoblju po završetku 5. razreda. Pojavili su se prvi znakovi bolesti: osjećaj žeđi, česta potreba odlaska za mokrenjem, glavobolje… Najviše je to bilo vidljivo ljeti kad se uočio velik gubitak kilograma. Poslije ljetovanja u Primoštenu naravno posjetila sam doktoricu gdje mi je izmjerila šećer koji u tom trenutku dosegao čak preveliku vrijednost od 30,7 mmol/L. Navečer je bio još viši kada je sve zapravo bilo gotovo. Provela sam deset dana u KBC-u Rebro Zagreb. Osjećaje je teško objasniti… Jednostavno na početku ni ne pomisliš da će ti taj dan promijeniti cijeli život. Bilo je vrlo emotivnih trenutaka koje sam brzo svladala.
Koji tip dijabetesa imaš i kako ga kontroliraš? Koje su normalne vrijednosti šećera u krvi?
Imam dijabetes tip 1. Svakodnevno moram provjeravati razinu šećera u krvi. Trebam mjeriti šećer prije svakog jela i koristiti svoje prijatelje inzuline Novorapid i Levemir. Za sve koji ne znaju to su male iglice koje mi pomažu u održavanju dobre vrijednosti šećera, ali naravno i mog života. Normalna razina šećera za osobu moje dobi je 4 – 10, ispod 4 je nizak te nakon toga moram pojesti nešto slatko. Ako mi je šećer iznad 10, moram dodatno uzeti inzulin.
Je li ti dijabetes prepreka u životu i utječe li na tvoja raspoloženja?
Da, moglo bi se reći da mi je dijabetes u većini slučajeva kao neka prepreka u životu i utječe na moja raspoloženja. Kada je visok imam puno više snage za sve, hiperaktivna sam…, a kad je nizak ne mogu ništa, nemam snage, najradije bih spavala.
Na koji se način boriš protiv svega što šećer donosi? Tko ti je podrška?
Borba protiv šećera ide s kontrolom prehrane i kretanjem – bavljenje sportom ili redovitim vježbanjem. U svemu tome velika su mi podrška moja obitelj, ali i prijatelji iz razreda.
Smatraju li tebe tvoji vršnjaci drugačijom, smatraš samu sebe drugačijom?
Neki me sigurno smatraju drugačijom, ali mislim da me veći dio njih ne smatra drugačijom. Da, smatram se drugačijom, ali na jedan poseban način.
Utječe li dijabetes na tvoje planove za budućnost?
Meni dijabetes itekako utječe na moje planove za budućnost.
Poznaješ li vršnjake koji se nose s istim problemom?
Naravno da poznajem. Najviše njih upoznala sam baš na Rebru u Zagrebu i mogu vam reći da će svi oni uvijek imati jedno posebno mjesto u mom srcu.
Imaš li savjete za djecu kojima je nedavno dijagnosticiran dijabetes?
Na samom početku je teško, ali nemojte odustati jer hrabri nikad ne odustaju. Uz dobru kontrolu dijabetesa, sve će biti jednostavnije i bolje. Budite hrabri!